Rambo Amadeus: Sve je na pojedincu

Rambo Amadeus govori o zagađenjima u muzičkoj industriji, ulozi i značaju pojedinca, ekološkoj (ne)svesti i bahatosti.

Prenosi se često vaša izjava da je nova ideologija svakako ekologija i da je to jedina ideologija čiji ste pripadnik. Primećujete li oko sebe sve više saboraca? Kako doživljavate buđenje svesti u vezi sa ekološkim pitanjima tokom ove i prethodne godine? 

Veliki skok se dogodio na tom polju za nekoliko godina. Danas je ekologija prestala da bude ideologija, danas je ona mnogo više od toga. Ekologija je postala sastavni dio naše svijesti, naših potreba, sastavni dio svakodnevice. Danas prosječan čovjek na svojoj koži osjeća da se teme iz ekologije direktno tiču njega, njegove sudbine i sudbine njegovih potomaka. Buđenje svijesti zapravo je proporcionalno rastu zagađenja i globalnog otopljavanja, promjeni klime, rastu problema. Problemi su danas, na žalost, postali očigledni svima i potrebno je svi da zapnemo kako bismo otklonili njihove uzroke. Svi ćemo morati nečeg da se odreknemo. Danas dobrovoljno nešto malo luksuza i bahatosti ili će nas sutra priroda pokazati mnogo oštrije zube kroz suše, poplave, glad, zbjegove klimatskih izbjeglica, bezbjednonosne probleme, anarhiju, haos. 

Vi ste oduvek koristili medijski prostor za govor o posledicama klimatskih promena i niste krili svoju zabrinutost zbog onoga što sledi, ali ste takođe na mnoge načine delovali, davajući lični primer kako može i kako bi trebalo živeti i stvarati održivo. Čini se da sve više javnih ličnosti govori o ekološkoj krizi, a koliko se zapravo deluje i radi na promenama? Može se učiniti da je sada, zbog aktuelnosti teme, poželjno adresirati ekološke probleme tokom TV nastupa, davanja raznoraznih izjava i intervjua. 

Ne znam, ja sam lično jedva dočekao da svi počnu da pričaju o ekologiji, pa osjećam neku vrstu olakšanja, da ne moram više samoinicijativno o tome da govorim. Dosadio sam samom sebi. Već neko vrijeme više sam okrenut fenomenu energetske efikasnosti, koji veoma doprinosi smanjenju zagađenja i globalnog otopljavanja. Danas više radim na tom polju, manje pričam, djeluje mi efikasnije da nešto konkretno uradim. Upravo radim na nekom konceptu samoodrživog, solarnog naselja. Nadam se da neće ostati samo na konceptu.  

Pre nekoliko godina ste kazali da više nemate CD izdanja svojih albuma, već da samo objavljujete onlajn, jer je i štampanje CD-ova zagađivanje prirode. Na koje načine muzička industrija može da doprinese borbi u očuvanju prirodne sredine? Poznajte li neke pozitivne primere? Kakve su nam zelene transformacije potrebne u muzičkom sektoru?  

Pa muzika ne troši mnogo struje ni goriva. Nekad je lajt šou trošio nešto značajniju struju, ali danas se prešlo na led svijetlo, ono troši deset puta manje. Ni CD-ovi se više ne prodaju toliko, ide streaming, on je prlično čist sa ekološkog aspekta. Otkad nema javnih okupljanja, možemo reći da je muzička industrija sasvim sasjekla svoj karbonski print. Problem u muzičkoj industriji je drugi, tu ima puno mentalnog zagađivanja, loša muzika čini ljude glupima i bahatima, a to je zapravo mnogo gore nego da dišu auspuh po cijeli dan. Glup i bahat ne samo da zagađuje, on pravi štetu na svakom koraku. A muzika ima tu moć da ga prepusti samozadovoljstvu u svojoj bahatosti ili sa druge strane da ga natjera da malo promisli i o sebi i o svom životu. 

Često govorite i o ulozi i poziciji pojedinca u savremenom društvu, a kakva je njegova uloga i kolika je njegova moć u borbi za zdravije okruženje? Olako nas može obeshrabriti ponašanje onih na pozicijama moći.  

Zapravo, društvo u cjelini je samo skup pojedinaca, u tom smislu na svakom pojedinačnom čovjeku je individualna odgovornost. Često čujem a šta ja kao pojedinac mogu da uradim sam, a zapravo - kad proučavamo istoriju ljudske civilizacije, uvijek su pojedinci bili ti koji su pokretali velike stvari, i to kad ih nekoliko drugih pojedinaca razumije, shvati i podrži. Dakle, sve je na pojedincu. Ljudi na pozicijama moći se mijenjaju, danas jedni sutra drugi. Oni po pravilu liče na nas, na neki karikaturalan način - na naše sopstvene mane. Deformiteti ličnosti se zapravo kod njih mnogo bolje vide. Onog dana kad prosječan pojedinac bude emancipovan i njegova karikatura sa pozicije moći će djelovati bolje. 

Fotografija: Milan Josipović