Druga epizoda Climate Late Night – gost Josh Fox

U drugoj Climate Late Night epizodi sa Joshom Foxom, filmskim rediteljem, scenaristom i aktivistom, kreatorom dokumentarnog ostvarenja Gasland, nominovanog za Oskara i dobitnikom Emmy nagrade, razgovarali smo o odgovornosti pojedinaca i dometima individualnih akcija u kontekstu zaštite životne sredine, ulozi i odgovornosti umetnika u pokretanju dijaloga o važnim društvenim pitanjima, projektima na kojima trenutno radi i planovima za budućnost.

Josh Fox je publici najpoznatiji po nagrađivanom dokumentarnom filmu Gasland, koji je bio nominovan za Oskara, a doneo mu je prestižnu Emmy nagradu. Njegov aktivistički angažman je, između ostalog, usmeren ka podizanju svesti o opasnosti frakinga (hidrauličkog frakturisanja), a prepoznat je kako u granicama SAD-a, tako i širom sveta. Pored filma Gasland, Fox je autor filmova How To Let Go of the World And Love All the Things Climate Can’t Change Awake: A Dream from Standing Rock .

U drugom delu prve epizode serijala Climate Late Night, Fox je, između ostalog, istakao:

Osvešćenost ne znači ništa, a mnogo umetnika misli da je njihov posao da ljude izmesti iz stanja neupućenosti u stanje potpune osvešćenosti. Sa druge strane, posao aktiviste je da ljude iz stanja osvešćenosti dovedu do akcije. Na nama, umetnicima, je da sa aktivistima sarađujemo i da tako publiku dovedemo u stanje akcije.

Recimo – snimimo film i okačimo da na Netfliks. Okej, a šta radi gledalac? Gledalac vidi taj film i nastavlja dalje, gleda sledeći na Netfliksu. I to je to. Možda će se nekada setiti teme tog filma i pomisliti – trebalo bi nešto da promenim, da uradim drugačije, ali uticaj nije dovoljno jak. Ali, ako izbaciš film na Netfliks, pa napraviš turneju, okupiš ljude u istom prostoru, pozoveš relevantne organizacije – onda praviš pokret. Tako smo stvorili pokret protiv frakinga u Evropi. Ideš od grada do grada, od mesta do mesta, predstavljaš film i razgovaraš sa ljudima. Divno je gledati kako publika uči iz filmova. Najvažniji deo toga je doći u kontakt sa aktivističkim organizacijama koje će pozvati meštane i napraviti događaj, jer je poenta da dođe što više ljudi.

Umetnik se ne može izuzeti iz celokupnog političkog sistema, jer i sam učestvuje u funkcionisanju ovog sveta. Ne znam da li će Leonardo Di Kaprio otići na turu po 500 gradova u SAD povodom Don’t Look Up-a, ali bi svakako trebalo da ode.

Poket za očuvanje životne sredine je timski sport. Moramo da delujemo zajedno.

Kada sam bio na turneji povodom filma How To Let Go of the World And Love All the Things Climate Can’t Change često sam umeo da postavim pitanje: kako znaš da si doprineo toj zajedničkoj borbi? Tako što si izašao iz kuće. To je prvi korak. Ako samo klikćeš na svom kompjuteru – ne radiš mnogo.

Dakle, zaista moraš da napustiš svoju kuću. A postoje načini za to, čak i tokom pandemije. I, što je važnije, nemamo mnogo izbora, jer nemamo mnogo vremena. Znam koliko je teško raditi u grupi. Istinski dogovori i istinska saradnja su teški, a oni lažni ne traju dugo. Potrebno je mnogo izdržljivosti, mnogo spremnosti na kompromis i na oproštaj, a to nije lako. Slanje poruka je lako, objavljivanje na mrežama je lako, pisanje ružnih komentara takođe, ali rad u grupi nije.

Ako za nešto moramo naći zajednički jezik – onda je to upravo borba protiv klimatskih promena. Moramo stalno pronalaziti nove načine za zajedničko delovanje.

Drugi deo epizode možete videti na našem YouTube kanalu.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp