Priroda i društvo Danke Dimitrijević

Umetnica Danka Dimitrijević se beogradskoj publici predstavlja sa dve izložbene postavke. U Galeriji Haos u toku je izložba crteža „Priroda”, a u Galeriji Sanjam izložba slika i skulptura „Društvo”. Obe postavke čine jednu koncepcijsku i tematsku celinu.

Svedoci smo danas gigantskih promena, kako u društvima, tako još više u prirodi, budući da je čovek toliko zagadio planetu da se dešavaju neverovatne kataklizme i klimatske promene. Ekološke teme su inače u fokusu današnjice tako da i likovna umetnost predstavlja polje delovanja i reakcije na očigledno čovekovo posrnuće. 

Na pitanje kako posmatra ova dva neodvojiva dela sveta kojima čovek pripada, Danka Dimitrijević kaže:

U periodu pandemijske izolacije primetila sam dve stvari koje su ljudima suštinski bile neophodne. U početku su svoju dokolicu ispunjavali umetničkim sadržajima dostupnim u virtuelnom svetu, međutim to im nije zadovoljavalo potrebe. Prvenstveno im je nedostajao direktan kontak sa ljudima i društvo u svim svojim definicijama. Sledeća instanca im je bila odlazak u prirodu, potpuno opozitno od draži produkta društva. Čovek je dualna tvorevina, kontrastne građe, mislena telesnost. To se ne odnosi samo na savremenog čoveka.

Izložba Priroda u Galeriji Haos čiju postavku čine crteži je svedočenje o našem nemilosrdnom vremenu, o kataklizmičnim dešavanjima u eko sistemu kojima se duži niz godina bavim. Trudim se da ništavnost kraja poetično prenesem na papir. Drugi deo postavke u Galeriji Sanjaj, nazvan Društvo se oslanja koncepcijski na prvi. U materijalu koji strukturom podseća na ostatke nestale civilizacije, a ponegde na elemente planete (kamen, minerale, drvo) nastavljam da pričam o konzistenciji životinjskog sveta u saživotu sa čovekovim delovanjem. U osnovnoj školi smo učili predmet priroda i društvo. Predmet pod tim nazivom je nestao. Priroda u svojoj cikličnosti savršeno funkcioniše, međutim mi se ne uklapamo u taj ritam, ne umemo da nađemo održivu formulu u potrošnji prirodnih resursa, zavedeni smo konzumerizmom, neprestano ratujemo.

Ptice su, na izložbi Danke Dimitrijević, sublimat životnih procesa na planeti zemlji, simbol i metafora za naš nemar, za sputana krila kojima ne damo da se razmahnu, ali i za ponovni mogući uzlet i spas ukoliko budemo razumni.

Civilizacija je na tankom ledu. Dešavaju se gigantske promene u kratkom vremenskom periodu. Ptice kao deo prirode kroz vekove se koriste kao razni simboli, a moje ptice su simbol nemilosrdnog vremena u kome živimo. Milionima godina šume su stvarale nebo iznad nas umesto današnjeg dima. Miliona godina antarktički led je bio nečujan, škrgut njegovih zuba odzvanja neprestano u današnjem vremenu. Vladao je izvestan razum vekovima, ali u kratkom vremenskom period smo uspeli da potrošimo sve resurse i prirodna blaga. 

Moje ptice menjaju svoje agregatno stanje i dekonstruišu se u ogledalo društva. One su carevo novo odelo, privid i opsena nečega što u stvari nisu. Kulisa iza koje se dešavaju kataklizmična klimatska i društvena previranja koja se ogledaju na obrisima njihovih tela. Skamenje su, utopljene u naftu, prekrivene vulkanskim pepelom, gore u vatrama Amazonije. Raspon njihovih krila obuhvata sve što je uzvišeno i vertikalno. Ptice na ovim radovima su poput kriptobioze zaledile svoj metaboliza i čekaju povoljnije atmosverske uslove da se pokrenu i ožive.

Predgovor za kataloge je sačinila istoričarka umetnosti Jovana Pikulić, koja na jednom mestu ističe da umetnost Danke Dimitrijević poziva na povratak prirodi. Nekada se na osnovu migracija ptica određivala smena godišnjih doba, kao i dužina trajanja nastupajućeg klimatskog perioda. Prestankom posmatranja izgubili smo moć predviđanja, pa nespremno dočekujemo tragedije koje smo proizveli. Ukoliko je nekada postojao zahtev da umetnost bude ogledalo stvarnosti, zatim da kritički odrazi stvarnost, pa da stvara sopstvenu stvarnost; u Dankinom radu prepoznajemo i jednu novu težnju – da vrati čoveka stvarnosti.

Danka Dimitrijević za Green Art Inkubator kaže da je moć umetnika minimalna, jer je problem koji tematizuje kroz svoju izložbu egzistencijalan, već od umetnosti.

Mislim da jak efekat na javnost, u globalnom smislu, mogu da imaju umetnici ako se udruženo bave ovom problematikom. Ne moraju da deluju samo kroz njihovo stvaralaštvo, već javnim istupanjem i reakcijom. Umetnost se proizvodi iz osećanja i potrebe, a ne iz nužnog obrađivanja aktuelnih tema. Da bi bila jaka i uticajna mora biti iskrena. Dovoljno je da umetnik kao svaki drugi građanin izrazi svoj protest, a kolektivna energija sa svih strana usmerena istom cilju ima najveći efekat.

Izložbe Priroda i Društvo traju do 18. marta.

Naslovna fotografija: Damjan Kovačević

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp