O dokumetarnom filmu Putevi heroja

U Dvorani Kulturnog centra Beograda večeras u 20 časova će biti održana premijera filma Putevi heroja, koji je nastao u produkciji kolektiva Eho animato, a u okviru projekta The Ways of the Heroes, podržanog od strane Kreativne Evrope.

Junaci dokumentarnog omnibusa Putevi heroja pripadaju različitim srednima, profesijama i generacijama, a povezuje ih posvećenost i istrajnost da u svojim zajednicama, jednostavnim koracima i koristeći sopstvene veštine, doprinesu očuvanju životne sredine. Oni pokazuju da promena ne dolazi isključivo kroz velika odricanja, već da postoje mnogobrojni načini da održivost postane deo svakodnevnog života. Omnibus objedinjuje njihove priče i delovanje, pokazujući da lični postupci, ma koliko se nekad činili malim i nevidljivim, i te kako mogu napraviti značajan efekat.

Ovaj film nastao je kao deo međunarodnog projekta The Ways of the Heroes koji se, kroz različite umetničke discipline (pozorište, film, književnost, vizuelne umetnosti) bavi pitanjem snage pojedinca u borbi za veće dobro, u cilju podsticanja individualnog ekološkog aktivizma i stvaranja ekološki osvešćenih zajednica.

O ideji za razvijanje ovog projekta razgovarali smo sa Anom Konstantivnović iz kolektiva Eho animato.

Kako ste došli na ideju za stvaranje ovog filma? Kakav je vaš pristup bio?

„Putevi heroja“ (The Ways of the Heroes) je međunarodni projekat koji uključuje šest zemalja, a prvi impuls bila je želja da istražimo stanje društvene apatije u koju smo osećali da često utonemo. Sa druge strane, svi smo poznavali mnoge pojedince koji tom osećanju odolevaju i, aktivno i hrabro, a često i tiho, rade za dobrobit zajednice. Projekat podrazumeva više različitih umetničkih izraza, a Eho animato je bio zadužen za stvaranje dokumentarnih portreta 12 pojedinaca iz 6 zemalja.

Pripreme za snimanje su trajale nekoliko meseci i podrazumevale su ozbiljno istraživanje i potragu za potencijalnim protagonistima filmova. U toj fazi, od velike pomoći su nam bili ekološki aktivisti i pripadnici različitih eko-organizacija iz partnerskih zemalja, koji su nas povezivali sa mnogim inspirativnim ljudima iz Srbije, Severne Makedonije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Grčke i Italije. Cilj nam je bio da napravimo film o herojima čiji angažman ima uticaj, ali možda nije toliko vidljiv, i da tako ohrabrimo sve one koji nekada misle da ne čine dovoljno, kako smo se često i sami osećali.

Važno nam je bilo da kroz filmove objedinimo što više različitih ekoloških praksi (popravke, reciklaža, pošumljavanje, aktivizam i drugo), ali presudni kriterijum u odabiru junaka filma bio je da njihovo delovanje podrazumeva jednostavne stvari, primenjive u svakodnevnom životu. Time smo želeli da pokažemo da značajnu razliku i korak ka promenama ne čine isključivo velika i zastrašujuća odricanja i radikalni životni zaokreti. Ovi ljudi su odlučili da neke svoje veštine iskoriste za dobrobit životne sredine i na taj način mogu podstaći i motivisati druge građane da i sami deluju, u okviru svoje zajednice i svojih mogućnosti, recimo tako što će izabrati jedan od načina koji oni nude.

Ono što je zanimljivo jeste da su protagonisti filmova postali magični likovi u ilustrovanoj knjizi za decu „Priča o vetru“ (Gavroš buks, Skopje) koja je prevedena i na srpski jezik. Priča prati put devojčice Verte koja živi u svetu bez vetra i kreće u potragu za njim, a svih 12 protagonista joj na čarobne načine u tome pomažu. Knjiga će biti predstavljena u Beogradu na Dan planete Zemlje, u subotu 22.04. u Malom pozorištu Duško Radović.

Volela bih da nas upoznaš sa idejama vaše organizacije. Kako se ekološka tema uklapa u ono čime se bavite?

Eho animato je kolektiv potekao iz izvođačke sfere – pozorišta i srodnih umetnosti, pa je ovo naš prvi ozbiljniji izlet u filmski izraz. Naš kolektiv je posvećen istraživanju i preplitanju umetničkih i multimedijalnih praksi, sa fokusom na ispitivanju individualnih društvenih pozicija. Trudimo se da svaki projekat ima i interkulturalnu dimenziju, jer nas uvek zanima što više perspektiva u odnosu na temu kojom se bavimo. Tako i u ovom slučaju, imamo bar 12 uglova gledanja, jer, iako su svi „na istoj strani“, protagonisti filma se poprilično razlikuju među sobom. 

Drugo važno pitanje za nas je pitanje zajednice – i u samom načinu rada gde često praktikujemo nehijerarhijske pristupe, ali i u širem društvenom smislu. Kroz projekat Putevi heroja želeli smo da istražimo vezu između savremenih umetničkih praksi i ekološkog aktivizma, što je otvorilo polje za ispitivanje onih društvenih fenomena kojima se kolektiv Eho animato do sad bavio, prevashodno kroz pozorište: (ne)moć pojedinca u današnjem društvu, pitanja apatije, savremenog konformizma. 

Ekološke teme su ustvari teme zajednice, odgovornosti, društvenog uređenja, neoliberalizma, konzumerizma, kolonijalizma i svega što gradi kontekst u kome živimo. Istovremeno, za nas je ekologija i nešto veoma lično, način na koji posmatramo sebe u zajednici. Ekološka pitanja podsećaju nas na sve što nije dobro oko nas i u nama, ali nam otkrivaju i mogućnost udruživanja, snagu motivacije pojedinca, nadu u promenu.

Kolika misliš da jeste društvena moć filma, pozorišta i uopšte stvaralaštva/umetnosti danas?

Umetnost može biti anticipator promena, podstaći nas na kolektivna i lična preispitivanja, biti deo i pokretač nekih većih kretanja. Ali to nikako ne znači da film ili pozorišna predstava treba da se svedu na funkciju prenosioca poruke, oni imaju mnogo šira značenja i vrednost. Umetnost može da osnaži, da inspiriše, da donese nov ugao gledanja, da bude deo tkanja zajednice. Čini mi se da je većina nas često u nekom prostoru između – između delovanja i čekanja, između želim i smem, između hrabrosti i zone komfora. Možda film ili predstava ne mogu da promene svet za 180 stepeni, ali mogu da budu onaj mali korak, baš za nas koji smo na klackalici, koji će da nas motiviše da ipak krenemo tim hrabrijim, maštovitijim, autentičnijim putem. Upravo veliki broj tih malenih koraka imaju moć da stvore održivu promenu.

Omnibus Putevi heroja realizovan je u produkciji umetničkog kolektiva Eho animato, a autorsku ekipu čine Ana Konstantinović (rediteljka), Tamara Baračkov (scenaristkinja), Milovan Ilić (direktor fotografije), Marija Kovačina (montažerka) i Željko Maksimović (asistent rediteljke).

Nosilac projekta „Putevi heroja“ je Makedonski narodni teatar iz Skoplja, a uključuje partnere iz Srbije (Eho animato), Italije (La Dramaturgie), Grčke (Loop), Slovenije (Krušče – centar za istraživanje umetnosti igre), Bosne i Hercegovine (Studio Teatar) kao i Severne Makedonije (Gavroche books). Projekat je sufinansiran sredstvima Evropske unije iz programa Kreativna Evropa, a podržan je i od strane Ministarstva kulture i informisanja republike Srbije.

Fotografije: Kadrovi iz filma Putevi heroja, izvor Eho animato; privatna arhiva