Đorđe Živadinović Grgur: Nivo ekološkog kvaliteta života najpre zavisi od sistemskih struktura

Đorđe Živadinović Grgur, glumac i član Upravnog odbora Reflektor teatra, govori o angažmanu u pozorištu, edukaciji, ulozi umetnika u borbi protiv klimatskih promena i planovima ovog nezavisnog teatra.

Krajem prošle godine Reflektor teatar je obeležio desetogodišnjicu postojanja, kao nezavisno angažovano pozorište koje deluje u okviru E8 zajednice. Pre deset godina je odigrana i vaša prva predstava Muškarčine. S obzirom na to da si deo Reflektora od početka, kako promišljaš angažovanost u pozorištu? Da li je angažovanost jedan od zadataka pozorišta, pa i umetnosti uopšte? 

Svaki teatar koji je u svojoj srži iskren, promišljen i oštar, ili možda bolje precizan, i postavlja pitanja, jeste angažovan, ali ne nužno i političan. Tu treba napraviti distinkciju. Smatram da je to osnovni zadatak onog pozorišta koje je meni blisko, jer ako nas ne angažuje - mentalno, emocionalno, filozofski i/ili estetski, zašto ne i fizički - čemu služi? Da nas zabavi? To može pregršt drugih, manje kompleksnih formi. Da nas uteši? Za to postoje razgovori s bliskim ljudima, psihoterapija, životinje, slatkiši i lepo vreme u prirodi. Naravno da postoje i pozorišne forme koje nisu politične, ali ja se retko nalazim u njima. Na posao moje misli, moje oko, moje srce, to je najmanje što zahtevam od pozorišta, i kao gledalac, i kao izvođač, i kao autor u krajnjem.

Da li ste se u okviru Reflektor teatra bavili ekološkim temama? Misliš li da pozorište jeste prostor u kom bi trebalo otvoriti ove teme i zašto? 

Apsolutno mislim da je u pozorištu mesto ekološkim temama i Reflektor se, do sada, nije bavio njima neposredno, ali planiramo nešto u skorijoj budućnosti. Uostalom, naši ideološki stavovi jasno ukazuju na to da je svaka ideja iz tog korpusa dobrodošla i više smo nego otvoreni za predloge saradnje na sve teme koje se dubinski tiču našeg društva i mehanizama kako da stvorimo bolje i s(a)vesnije okruženje za sve. Ekologija je svakako jedna od krucijalnih tema u tom smislu!

Važan aspekt Reflektor teatra je pitanje edukacije. Da li bi pozorište moglo da bude prostor za edukaciju o ekologiji, zaštiti životne sredine ili borbi protiv klimatskih promena? 

U procesu rada na predstavi Ustav, imali smo priliku da razgovaramo sa Duškom Rruth Dimović, biologičarkom i aktivistkinjom, i Imrom Krizmanićem, profesorom Biološkog fakulteta, upravo o nekim od pomenutih tema, i na koje se načine naša država oglušuje o, za početak, ustavne i zakonske norme i pravila. Pogledajte samo, ako možete od smoga i potpune zagađenosti, šta se sve izdešavalo u poslednjih nekoliko godina, došli smo do zaključka da nam jedna predstava (osim ako ne bi bila durational od 24 sata) ne bi bila dovoljna da se pozabavimo kvantitetom uništavanja životne sredine i svim aferama. Tako da verujem da ćemo uskoro pokušati da se time podrobnije pozabavimo.

Kako ti, kao glumac i član Upravnog odbora Reflektor tetara, ali i dramski umetnik reguješ na sve učestalije vesti o ekološkim katastrofama u našoj zemlji i svetu? Misliš li da je to jedna od najznačajnijih tema kojom bi, kao društvo, trebalo da se bavimo? I kakva je uloga umetnika u toj borbi? 

Imali smo prilike da vidimo par svetlih primera umetnica i umetnika koji su svojim imenima i pozicijama stali na stranu zaštite prirode i to je, naizgled, u odsudnim trenucima bilo od velikog značaja. Sam se trudim da budem odgovoran, recikliram, konzumiram slow fashion, doslovno zavrćem slavinu i slično, ali svakako mislim da nivo ekološkog kvaliteta života zavisi najpre od sistemskih struktura, uz neizostavna individualna delovanja. U tom smislu, javne ličnosti su tu da doprinesu svojom vidljivošću i angažovanjem kao privatne, ali ako je ikako moguće - najbolje kroz svoje delo.

Šta se novo priprema u Reflektoru? 

Reflektor je imao u prethodnoj sezoni četiri nove predstave (Ćao svima, Ustav, Betmen Robin Beograd i Devojčice, kao i saradnju sa Akademskim pozorištem Branko Krsmnanović na predstavi Kako sam stvarno onda kad sam sama) i zaista je malo čudo kako opstajemo, ne odustajemo i spremamo nove aktivnosti kao jedino nezavisno repertoarsko pozorište u Beogradu već jedanaestu godinu. Primili smo i novu generaciju mladih saradnika s kojima ćemo raditi po OK metodu koji je razvila i predstavila u svojoj knjizi-priručniku Minja Bogavac. Takođe, 27. marta imaćemo novu premijeru njenog autorskog projekta Mrzim pozorište u kome se autorka kroz vrlo duhovit, autoironičan, ali i analitičan lecture performance bavi karijerom freelance umetnice opšte prakse. A do kraja godine nas očekuje još najmanje jedna premijera i, nadamo se, pilot izdanje našeg prvog festivala. Poželite nam sreću i pružite podršku, jer biće potrebno. Za zdraviju budućnost - Green art inkubator i Reflektor teatar! (smeh)

Naslovna fotografija: Nikola Gudović